Hermiona Granger je duboko udahnula i ubacila crnu rolku u kofer. Zatim je pogledala na krevet i shvatila da je to bila zadnja stvar koju je trebala spakirati. Okrenula se i bacila na krevet, pomjerajući usput čaršave i pokrivače. Sklopila je oči.

Bila je subota – njeno zadnje veče u Gryffindorskoj ženskoj spavaonici. Sutradan će se već preseliti u svoje nove odaje za Prefekte.

Sa Dracom Malfoyem.

Zagunđala je naglas. Malfoy ju je … zbunjivao i iritirao u isto vrijeme.

Toga tjedna su patrolirali svako veče do ponoći. Ta njihova patroliranja dvorcem su bila tiha – nisu uopće razgovarali jedno s drugim. Hermiona je žarko željela prekinuti tu tišinu bar na mahove, da joj skrene tok misli koje su svake večeri postajale sve depresivnije.

Nije znala šta da mu kaže. Kakve bi teme za razgovor mogli imati Gryffindorska Sveznalica, usput bezjačkog porijekla, i Slytherinski Čistokrvni Princ?

Hermiona se ironično nasmiješila. U tom trenutku Lavander Brown i Parvati Patil su ušle u spavaonicu kikoćući se. Hermiona se uzdržala od obrtanja očima.

Tokom cijelog tjedna ništa se značajnije nije desilo na njihovom patroliranju, nikakvo ozbiljnije kršenje pravila, osim što su uhvatili neke Hufflepuffe sa pete godine kako se ljube u napuštenoj učionici na šestom spratu.

Draco se tada prezirno nasmiješio i oduzeo im po deset bodova, jer je već bio prošlo jedanaest sati i nisu smjeli biti napolju. Pored toga, ništa se nije desilo.

Dobro, to nije bilo baš tačno.

Svake večeri, nakon što bi završili patroliranje, Malfoy bi ju bez izuzetka dopratio do Gryffindorske Društvene prostorije u tišini. Svake večeri bi stali ispred portreta Debele Dame, no na sigurnoj udaljenosti.

Svake večeri, bez izuzetka, poželio bi joj laku noć, a zatim se okrenuo i otišao. Svake večeri, Hermiona je osjećala da želi nešto da joj kaže, ali svake večeri kao da se savladao.

Svake večeri bez izuzetka Hermiona je lijegala u krevet uznemirena, ne mogavši samoj sebi objasniti što joj to smeta, što je to uznemirava. I zato je bila nervozna.

Pogledala je na sat i vidjela da će zakasniti ako ne požuri. Brzo je navukla sivi džemper, mahnula Lavander i Parvati koje su nešto šaputale na Parvatinom krevetu i izašla iz spavaonice.

Društvena je bila puna ljudi – bila je subota i svi su se opuštali prije nedjelje. U trenutku kada se približila izlazu iz Društvene, unutra su upali Harry, Ron i Ginny, još uvijek blatnjavi od metlobojskog treninga. Ginny je nešto živo raspravljala sa Ronom. Harry je, međutim, gledao direktno u Hermionu.

„Ideš negdje?“, tiho ju je upitao.

„Da, idem patrolirati sa Malfoyem.“

Čim je to izrekla, osjetila je promjenu u raspoloženju. Harryjeve oči su se opasno suzile i smračile, a Ron i Ginny su se prestali svađati i pogledali u nju. Hermiona se odjednom osjetila nervoznom.

„O da?“, upitao je Harry.

„Da“, prkosno je odgovorila i produžila prema izlazu.

Harry je bio čudan čitav tjedan. On nije volio Malfoya, iako su od Poslednje bitke prošli mjeseci, i sve ratne sjekire bi trebale biti zakopane. Nije mu se sviđalo što Hermiona provodi toliko vremena sa Malfoyem, a Hermiona je nekako imala dojam da ju ne bi ni htio saslušati da mu pokuša objasniti da je to samo njena dužnost.

„Kasniš, Grangerova,“ rekao joj je Malfoy kada je napokon stigla. Odmahnula je rukom i samo promarširala kraj njega. Nije prošlo dugo, i osjetila je kako ju prati.

Samo njihovi koraci su se čuli u hodnicima, i ta tišina joj je ponovno smetala. Ostavljala joj je previše prostora za razmišljanje. Prije no što je to željela, slike su same počele navirati, i nije imalo smisla opirati se.

Bilo je dosta hladno, bar za to doba godine. No požurit će, i brzo to završiti.
Hodala je lijepom ulicom, promatrajući kuće. Sjećala se da je to radila, ali u pamćenje nije mogla dozvati niti jednu od tih kuća. Kao da ih je obavila magla.
Broj 47… stigla je.
Tiho je izvadila štapić i promrmljala inkantacije, i skinula sve zaštitne čarolije. Nije bilo teško, ipak je ona bila „Najbrilijantnija vještica svoje generacije“.
Polako je prošla kroz dvorište i došla do prozora…


„Grangerova?“

Trgnula se naglo. Bili su na stepenicama, što ona nije ni primjetila. Izgubila je ravnotežu u trenutku, i tko zna šta bi se desilo da Draco Malfoy nije bio tu da ju uhvati.

Nije osjetila razliku između jave i sna, šta je to bilo u njenom umu, a šta je bilo stvarno. Činjenicu da se nalazi u rukama Malfoya je mogla protumačiti jedino kao san. Zadnji put kad ga je dotakla, bilo je na trećoj godini, kada ga je ošamarila svom snagom.

Sjećala se njegovih riječi…

Da se nikada više nisi usudila da me dotakneš, prljava Mutnjakušo.

Trznula se od siline sjećanja, shvativši da to nije san. Malfoy ju je doista držao, a ona je tek nakon nekoliko trenutaka smogla snage da ga pogleda u oči.

Lice mu je bilo jako blizu njenog, tako da su se skoro dodirivali. Sive oči nisu ništa otkrivale, i cijelo lice mu je bilo bezizražajno. Plava kosa, nemarno puštena, mu je padala na čelo.

Nije ni shvatila da joj je suza pobjegla dok ju nije osjetila na sredini obraza.

„Ti plačeš,“ rekao je, ne skidajući pogled s nje. Učinilo joj se kao da su sive oči još malo otvrdnule… kao kamen. Nije se mogla pomjeriti, niti je to željela.

Trebala joj je utjeha, trebao joj je netko da je zagrli, utješi, da joj kaže da je pravilno postupila i da će sve biti u redu. A Malfoy je bio tu.

„Nemoj plakati.“

Začudo, te riječi nisu zvučale kao utjeha, nego kao naredba. Uvrijedila se i u trenutku zakoračila unazad, oslobađajući se njegovog stiska i usput brišući suzu.

„Hajde Malfoy, ako požurimo, prije ćemo završiti ovu nemilu dužnost,“ rekla je hladno i nastavila naprijed uzdignute glave, iako joj je trebala sva snaga volje da ne počne plakati.

Očekivala je da će ju slijediti, ali nije. Okrenula se i pogledala ga, čekajući da krene.

Na trenutak su se samo gledali, hladne sive i tople smeđe oči. Lice mu je ostalo bezizražajno svo vrijeme, ne odajući ni jednu jedinu emociju.

Ne zna on šta to uopće znači, pomislila je, skrećući pogled. U tom trenutku, on je krenuo za njom, ne rekavši ni riječ.

To su bila najduža tri sata u cijelom njenom životu.


Bila je skoro ponoć, vrijeme da završe turneju po dvorcu. Hermiona je bila umorna, umornija nego ikad prije. Trebao joj je san, i to hitno.

Zaustavila se na šestom spratu i okrenula se prema njemu. Trebao mu je trenutak da shvati da je ona zastala, a onda ju je pogledao sa zanimanjem.

„Malfoy, ja sam gotova za večeras. Ne mogu više, umorna sam. Sutra treba da se uselimo u nove spavaonice, i meni je sve to prenaporno. Laku noć.“

Okrenula se da ode, kad je zaustavio njegov glas.

„Sačekaj.“

Ukopala se u mjestu, nesposobna da se pokrene. Nije to bilo od njegovih riječi, nego od njegovog tona. Nikada nije čula Malfoya da tako… čudno govori.

„Otpratit ću te.“

Samo je kimnula glavom i nastavila hodati, nesposobna za bilo kakve riječi. Dok su hodali polako kroz hodnike, nije mogla da se odupre mislima koje su joj prolazile kroz glavu.

Šta ovo znači? Zašto on ovo radi? Šta se dešava? Zašto sam ovoliko zbunjena? Zašto me se sve to tiče i zašto se zamaram? Zašto, zašto, zašto… ?

Osjetila je kako ju počinje hvatati glavobolja, i samo je željela što prije doći u spavaonicu i zaspati. Nakon desetak minuta potpunog ćutanja, stigli su pred ulaz u Gryffindorsku Kulu.

Hermiona je mogla vidjeti Debelu Damu kako se promeškoljila, a zatim raširila oči kad ih je vidjela zajedno, i namjestila se da bi bolje vidjela. Nasmiješila se na trenutak, a zatim se okrenula prema Malfoyu.

Sive oči su je gledale kao da je nikad u životu nisu vidjele, kao da joj žele nešto reći, kao da je žele utješiti… Ali to nikako nije bilo moguće jer to su bile oči Draca Malfoya, njenog neprijatelja, osobe koja joj je zagorčavala život od prvog trenutka kad su se sreli, osoba od koje su potekle neke od najgorih uvreda koje su bile uzroci Hermioninih kompleksa tokom godina. Zbog tih sivih očiju Hermiona je znala plakati noćima… a sada, ni u šta više nije bila sigurna.

Nije mogla skrenuti pogled, držao ju je zarobljenu, skoro začaranu. Osjećala se slabom i ranjivom, jer način na koji ju je gledao rušio je sve njene brane. Skoro pa je osjećala da je iskren način na koji su njegove oči pokazivale da mu je stalo. Osjetila je potrebu da mu sve kaže, da napokon svoj teret podijeli s nekim, da se oslobodi…

A onda se prisjetila da je to Draco Malfoy i odmaknula se.